Audicija za novu predstavu!

Kao i mnoga mjesta ovoga svijeta, tako i Vrlingrad ima svoju legendu. Legendu o Šumeku. Čudaku Šumeku. Navodno se Šumek nekada zvao Veljko i bio je skroz normalan tip. Ljudi vole hrabrije od sebe nazivati čudnima, a drugačije od sebe – neobičnima.

Što mu se dogodilo i zašto je pobjegao daleko od grada saznajte u novoj ekološkoj i edukativnoj predstavi Kotar teatra i Male scene, nastaloj prema jednoj od najljepših hrvatskih slikovnica autorice Ivane Francišković Olrom.

U predstavi čiju režiju potpisuje naša dugogodišnja suradnica Morana Dolenc igraju i osnivači Kotar teatra, Marija Kolb i Matija Kezele, dok će se audicija za trećeg (muškog) glumca održati u ponedjeljak (26. ožujka 2018.) u kazalištu Mala scena s početkom u 16 sati.

Audiciji mogu pristupiti profesionalni glumci (završen minimalno preddiplomski studij) spremni na istraživački rad iz područja lutkarstva i fizičkog kazališta.

Za audiciju je potrebno pripremiti etidu na temu priče o Čudaku Šumeku (tekst pročitajte niže – u objavi na web stranicama Kotar teatra i Male scene) u trajanju do najviše pet minuta.

Pokusi će trajati 27. i 28. ožujka te od 2. svibnja do 22. lipnja 2018. Praizvedba će se održati 23. lipnja u sklopu Kotar FEST! – a u Delnicama, dok će se zagrebačka premijera održati 6. rujna u Maloj sceni.

Prijavu i životopis potrebno je poslati mailom na info@mala-scena.hr najkasnije do 24. ožujka u 12 sati.

Predstava “Čudak Šumek” namijenjena je djeci od 3 godine naviše.

 

Bio jednom jedan Čudak Mirko…

Ne, ne… nego Čudak Šumek… Ili možda ipak Čudak Mirko? Uglavnom, ima na ovome našem Planetu više čudaka, i baš dobro što ih ima jer ne možemo baš svi biti onakvi kako to svi ostali od nas očekuju. Neki od nas moraju biti onakvi kakvi doista jesu. Slobodni. Svojeglavi. Hrabri. Odlučni. Drugačiji od drugih… Eto recimo, taj Čudak Šumek (koji nije glavni lik ove priče), on je jednoga dana odlučio otići u šumu, jer su mu se svi ljudi (i njihovi automobili, buka, smog, gunđanja, svađe, novine, televizija, itd. itd.) popeli navrh glave! I više se nikada nije vratio u grad! Srećom, bio je već dovoljno velik pa nije morao za dopuštenje pitati ni mamu ni tatu, a ni šefa s posla.

Mnogo godina kasnije, i mali Mirko je odlučio također otići u šumu, ali ne zato što ih nije volio nego baš obratno, zato što je ljude volio jako, a najviše od svih svoju mamu, kojoj je želio ubrati najljepši, još nikad viđeni šumski cvijet! I Mirko je otišao bez pitanja. Istina, napisao je pismo majci da ne brine. I što mislite, je li “ne brinula”? Odmah je pojurila za njim! I ona, i cijeli grad! Možete misliti koliko je Čudak Šumek bio oduševljen tolikom bukom i galamom u šumi! Uglavnom, i sasvim neplanirano, veliki Šumek i mali Mirko su postali prijatelji (tako vam je to s prijateljstvom, dolazi kad ga uopće ne očekujemo i ne planiramo). Usput je Mirko naučio da se cvijeće u šumi ne smije brati (jer se tako uništava naš Planet. I još je svašta saznao – što možete pročitati na kraju knjige). Ali ono što je najbitnije (osim prijateljstva) – spoznao je kako čovjek (bio mali ili veliki) ponekad mora biti odlučan i pomalo “čudan” kako bi pomaknuo granice svoga dotadašnjeg svijeta.,

književni prikaz Ane Đokić

 

 

Posted on 03/07/2018 in Predstave, Vijesti

Share the Story

Back to Top